Post by EDO on Aug 16, 2015 19:34:11 GMT
Jasan i pregledan tekst autora Nedžada Ahatovića :bih:
U sigurnosnom, političkom i ekonomskom smislu ulazak BiH u NATO je nemjereljiv. No koliko sve to zapravo košta i šta nas sve očekuje?
Bosna i Hercegovina će punopravnim ulaskom u članstvo NATO-a preuzeti i određene obaveze, među kojima je i plaćanje članarine od 2,7 odsto budžeta na godišnjem nivou. Iz te članarine namiruju se troškovi vojnog i civilnog budžeta, infrastrukture NATO-a.
U partnerske obaveze spada i formiranje pješadijsko-mehanizovanog bataljona, a zatim i cijele brigade, voda specijalnih snaga, voda ABHO, inženjerijske čete za horizontalne konstrukcije, terenske bolnice, transportne čete kamiona i četiri transportna helikoptera. Pored toga, država Bosna i Hercegovina će morati da sprovede i obuku za zračne osmatrače i dati svoje resurse protuzračne odbrane na raspolaganje. Dalje ćemo imati obavezu osposobljavanja objekata za podršku i smeštaj pripadnika oružanih snaga, kao i dodatno uređenje perspektivnih vojnih objekata za prihvat savezničkih snaga i objedinjavanje magacinskih prostora za bojeva sredstava.
U sastavu oružanih snaga postoji i oružje i oprema koja odgovara svim standardima NATO-a, tako da za neke od pobrojanih aktivnosti Oružane Snage BiH imaju adekvatnu opremu. Ostaje da se ostatak opreme neophodan za izvršavanje svih preuzetih obaveza kupi ili dobije kroz namjenske fondove NATO-a. Oružane snage za potrebe formiranja oklopno-mehaniziranog bataljona i brigade mogu iskoristiti američke tenkove M-60 A3TTS i oklopne transportere M-113A1 dobijene u sklopu programa „OPREMI I OBUČI“ 1997. godine, koji u potpunosti odgovaraju standardima NATO-a. Za četiri helikoptera, neophodna za potrebe NATO-a mogu se iskoristiti američki helikopteri Bell UH-1H IROUQES, koji su također dobijeni kroz isti program i koji u potpunosti zadovoljavaju standarde NATO-a. Ova dva segmenta su ujedno i najskuplji u prvobitnoj fazi nakon pristupanja, što u mnogome smanjuje troškove samog ulaska u punopravno članstvo NATO-a. Oprema koju posjedujemo je vremešna, ali i perspektivna i nije prijeko potrebna trenutna nabavka nove operme. Sasvim je dovoljno da se tenkovi, transporteri i helikopteri američke proizvodnje remontuju i moderniziraju, te im se na taj način produže resursi trajanja najmanje do 2035. godine.
Naprimjer, predsjednik Turske Redjep Taip Erdogan je sa delegacijom za svoje nedavne posjete Sarajevu potpisao sa BiH i protokol o vojnoj saradnji. Za nadati se je da će se kroz taj vid saradnje ostvariti i modernizacija 43 tenka M-60 A3 TTS OS BiH na standard M-60T SABRA Mk. II koji se licencno proizvodi u Republici Turskoj po projektu Izraelske firme IAI. Zahvaljujući transferu tehnologija, svi sistemi na tenku patentirani u Izraelu, izrađeni su u Turskoj. Program modernizacije obuhvata posve drugu kupolu tenka, modernizirani termovizijski sistem upravljanja vatrom koji koristi i nišanđija i komandir tenka. Zatim, snažniji motor MTU Friedrichshafen koji je licencno proizveden u Turskoj (MTU Turk A.S.), novi mjenjač koji omogućuje kretanje naprijed u četiri brzine i nazad u dvije brzine. Tenk M-60T opremljen je novim kompozitnim modularnim oklopom, kao i ekslopzivnim rekativnim oklopom. U slučaju oštećenja paneli sa oklopom su lako zamijenljivi i mogu se ugraditi isti profili panela sa jačim sastavom oklopa. Tenk koristi i jači glatkocijveni njemački top Raihenmetal kalibra 120 mm sa svim modelima municije koja se koristi u tenkovima građenim po NATO standardima. Ovaj projekt modernizacije košta nešto više od 4 miliona dolara po tenku, što znači da će za potrebe modernizacije oklopnih jednica OS BiH biti potrebno izdvojiti cca 172 miliona USD, dakle nešto više od 20 miliona USD nego li iznosi ukupna kreditna linija u BiH koju sprovodi Turkish Zirat Banka.
Borbena upotrebljivost i mogućnost preživljavanja tenkova M-60T SABRA Mk. II na modernom bojištu je za 75% veća nego kod tenkova M-84 prve, druge i treće genracije koji se mahom koriste u zemljama okruženja. Brigada tenkova M-60T SABRA Mk.II OS BIH bi stoga bila najbolji garant suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, jer bi u pravom smislu te riječi predstavljala oružje strategijskog odvraćanja. Pored toga novi tenkovi bi zadovoljili i stroge NATO standarde koji jasno propisuju i vremenski resurs trajanja opreme.
Sa druge strane država Bosna i Hercegovina još uvijek nema državni suverenitet nad svojim nebom. Na konferenciji BRAAD-a (Balkanski regionalni pristup pitanjima kontrole i nadzora vazdušnog prostora – BRAAD Balcan Air Defence Aproach) u Albaniji 2011. godine ministri vanjskih poslova regiona su donijeli odluku da se izradi studija izvodljivosti zajedničke kontrole zračnog prostora iznad zemalja regiona među kojima je i BiH. Cilj BRAAD-a je da koordinira i olakša pristup regionalne saradnje u pogledu modernizacije sposobnosti protivvazdušne odbrane država na Balkanu, podstičući bolju interoperabilnost između tri države i NATO-a i omogući značajno smanjenje troškova ovim državama. U tom kontekstu Hrvatska se nameće kao zemlja članica NATO-a koja će kroz NATO program zaštite zračnog prostora vršiti kontrolu neba iznad BiH sa skoro neupotrebljivim borbenim avionima MiG-21 – 2000 Lancer. Direkcija civilne avijacije BiH je u novembru 2014. godine preuzela kontrolu zračnog prostora BiH do 10.000 metara i stvorila pretpostavke (radarska mreža i FAAR mreža) za vršenje i vojnih letova u cilju zaštite zračnog prostora. U tom kontekstu za potrebe RZ i PZO Oružanih snaga BiH potrebno je nabaviti adekvatne borbene avione za aktivno uključivanje u program kontrole zračnog prostora i iznad 10.000 metara.
Najpogodniji borbeni avion za zadatke kontrole zračnog prostora Bosne i Hercegovine, s obzirom na finansijske i druge mogućnosti, te infrastrukturne kapacitete RZ i PZO-a, jeste Češki laki dvosjedni višenamjenski borbeni avion Aero L-159 ALCA Advanced Light Combat Aircraft. Ovaj avion je proizveden je 2007. godine na bazi nekadašnjih školskih aviona Aero L-39 Albatros i predstalja kompromis između školsko-borbenog i lakog jurišnog aviona koji je kompaktibilan sa stadnardima NATO-a. Robusan, jednosavan za održavanje, sa dostatnim doletom i nosivošću ubojnog materijala, L-159 predstavlja idealno rješenje za potrebe RZ i PZO BiH, koje mora istovremeno vršiti izobrazbu pilota, čuvanje granica i otklanjanje prijetnje sigurnosti iz zračnog prostora. Avioni L-159 ALCA su opremljeni sa jednim modernim turbofan motorom Honeywell F124-GA-100 od 28 kN potiska u punom forsažu što im omogućava ostvarivanje max. brzine od 936 km/h (M=0.95). Imaju dolet od 565 km sa unutrašnjim rezervoarima i 1570 km sa dodatnim rezervoarima. Posjeduju sistem za kontrolu vatre i presretački radar malog opsega djelovanja (do 40 km) GRIFO F. Osnovno naoružanje im sačinjavaju dva topa Plamen PL-20 kalibra 20 mm, a mogu biti naoružani sa najsavremenijim raketama zrak zrak i zrak kopno američke proizvodnje među kojima su AIM-9L Saidwinder, AIM-132 ASRAAM kratkog dometa 16 odnosno 22 km, zatim raketama zrak kopno AGM-65 Maveric i AGM-88 HARM srednjeg dometa 45 km odnosno 60 km i laserski vođenim bombama GBU 10, 16, 23 i 27 Paveway I, II i III; običnim slobodno-padajućim bombama Mk. 82 i 84; kasetnim bombama CBU 27 i CBU 100 i nevođenim raketnim zrnima FAAR od 57 mm, sve u kombinaciji na 7 podvesnih tačaka u težinama do 4350 kg. Sa ovim avionima, Bosna i Hercegovina bi adekvatno pokrila kontrolu svog zračnog prostora i pridružila se nastojanjima NATO-a u zaštiti zračnog prostora alijanse sa stalnom dežurom od ukupno dva aviona u skladu sa standardima NATO-a.
Najoptimalnije rješenje za nabavku ovih letjelica je trgovinska razmjena sa Češkom, dugoročni kredit ili povlačenje sredstava od donatora ili fondova NATO-a. U prvoj fazi, za potrebe zadovoljavanja standarda NATO-a je potrebno nabaviti od 4 do 6 aviona koji sa naoružanjem koštaju od 15 do 17 miliona USD po letjelici što ukupno iznosi 68 odnosno 102 miliona USD. Eskadrila od 6 aviona je sasvim dovoljna da odgovori osnovnim zadacima u skladu sa NATO standardima, a u perspektivi Bosni i Hercegovini bi bilo dovoljno da ima 4 borbene eskadrile ovih aviona odnosno 24 aviona koja se mogu nabavljati etapno u skladu sa ukupnim finansijskim mogućnostima i sa propisanim razvojem oružanih snaga u skladu sa NATO standardima. Sa aspekta odnosa cijene i korisnosti letjelice, ovaj izbor predstavlja sasvim solidno rješenje, jer kao platforma može se čak upotrijebiti u združenim zračnim operacijama NATO-a, zbog mogućnosti nošenja raziličitog dijapazona ubojnog tereta.
Za modernizaciju oružanih snaga do 2025. godine Bosna i Hercegovina će morati da odvaja dva odsto bruto društvenog proizvoda, a moći ćemo da koristimo i fondove za moderniizaciju NATO-a. S obzirom na činjenicu da dosadašnji budžet od cca 420 miliona KM pokriva samo osnovne potrebe za plaćama i održavanjem opreme biće neophodno sprovesti smanjenje ukupnih kapaciteta i brojnog stanja oružanih snaga i ministarstva odbrane na brojku koja će nam omogućavati dostizanje standarda NATO-a u kapacitetu modernog naoružanja. Za otpuštene vojnike i službenike država mora obezbjediti zapošljavanje, a tu je još i održavanje kontigenta od 50 oficira koji se raspoređuju u komande NATO-a u Monsu, Izmiru, Norfolku i Napulju. Na raspolaganju NATO-u mora biti i 400 oficira za rotaciju, te određeni kontigent snaga za mirovne misije, a za potrebe NATO snaga za brzu reakciju biće neophodno poslati najmanje jedan pješadijski bataljon, dok će najmanje 4000 pripadnika OS BiH biti obučeno za vršenje mirovnih operacija svugdje po svijetu.
Velike promijene očekuju Oružane snage BiH na njihovom putu ka punopravnom članstvu u NATO-u, sa druge strane državna vlast mora učiniti sve kako bi obezbjedila potrebna sredstva za sve procedurom određene aktivnosti standardizacije po NATO sistemu, koje će u perspektivi koštati najmanje milijardu eura, a koja će se potrošiti u razdoblju od 5 do 7 godina. Ako korupcija u BiH za godinu dana pojede 1,2 milijarde KM, onda je jasno da od efikanosti izvršne vlasti i sudstva zavisi ukupna sigurnost građana Bosne i Hercegovine. Dakle, za pet do sedam godina Bosna i Hercegovina će zbog korupcije izgubiti 8,4 milijarde KM iz javnih prihoda, a tranzicija u NATO će u istom periodu koštati nešto više od 2,4 milijarde KM. Na potezu je izvršna i sudska vlast u BiH koja mora obezbjediti veći nivo zaštite od korupcije, uvesti zemlju u NATO i stvoriti siguran ambijent za sve građane Bosne i Hercegovine.
U sigurnosnom, političkom i ekonomskom smislu ulazak BiH u NATO je nemjereljiv. No koliko sve to zapravo košta i šta nas sve očekuje?
Bosna i Hercegovina će punopravnim ulaskom u članstvo NATO-a preuzeti i određene obaveze, među kojima je i plaćanje članarine od 2,7 odsto budžeta na godišnjem nivou. Iz te članarine namiruju se troškovi vojnog i civilnog budžeta, infrastrukture NATO-a.
U partnerske obaveze spada i formiranje pješadijsko-mehanizovanog bataljona, a zatim i cijele brigade, voda specijalnih snaga, voda ABHO, inženjerijske čete za horizontalne konstrukcije, terenske bolnice, transportne čete kamiona i četiri transportna helikoptera. Pored toga, država Bosna i Hercegovina će morati da sprovede i obuku za zračne osmatrače i dati svoje resurse protuzračne odbrane na raspolaganje. Dalje ćemo imati obavezu osposobljavanja objekata za podršku i smeštaj pripadnika oružanih snaga, kao i dodatno uređenje perspektivnih vojnih objekata za prihvat savezničkih snaga i objedinjavanje magacinskih prostora za bojeva sredstava.
U sastavu oružanih snaga postoji i oružje i oprema koja odgovara svim standardima NATO-a, tako da za neke od pobrojanih aktivnosti Oružane Snage BiH imaju adekvatnu opremu. Ostaje da se ostatak opreme neophodan za izvršavanje svih preuzetih obaveza kupi ili dobije kroz namjenske fondove NATO-a. Oružane snage za potrebe formiranja oklopno-mehaniziranog bataljona i brigade mogu iskoristiti američke tenkove M-60 A3TTS i oklopne transportere M-113A1 dobijene u sklopu programa „OPREMI I OBUČI“ 1997. godine, koji u potpunosti odgovaraju standardima NATO-a. Za četiri helikoptera, neophodna za potrebe NATO-a mogu se iskoristiti američki helikopteri Bell UH-1H IROUQES, koji su također dobijeni kroz isti program i koji u potpunosti zadovoljavaju standarde NATO-a. Ova dva segmenta su ujedno i najskuplji u prvobitnoj fazi nakon pristupanja, što u mnogome smanjuje troškove samog ulaska u punopravno članstvo NATO-a. Oprema koju posjedujemo je vremešna, ali i perspektivna i nije prijeko potrebna trenutna nabavka nove operme. Sasvim je dovoljno da se tenkovi, transporteri i helikopteri američke proizvodnje remontuju i moderniziraju, te im se na taj način produže resursi trajanja najmanje do 2035. godine.
Naprimjer, predsjednik Turske Redjep Taip Erdogan je sa delegacijom za svoje nedavne posjete Sarajevu potpisao sa BiH i protokol o vojnoj saradnji. Za nadati se je da će se kroz taj vid saradnje ostvariti i modernizacija 43 tenka M-60 A3 TTS OS BiH na standard M-60T SABRA Mk. II koji se licencno proizvodi u Republici Turskoj po projektu Izraelske firme IAI. Zahvaljujući transferu tehnologija, svi sistemi na tenku patentirani u Izraelu, izrađeni su u Turskoj. Program modernizacije obuhvata posve drugu kupolu tenka, modernizirani termovizijski sistem upravljanja vatrom koji koristi i nišanđija i komandir tenka. Zatim, snažniji motor MTU Friedrichshafen koji je licencno proizveden u Turskoj (MTU Turk A.S.), novi mjenjač koji omogućuje kretanje naprijed u četiri brzine i nazad u dvije brzine. Tenk M-60T opremljen je novim kompozitnim modularnim oklopom, kao i ekslopzivnim rekativnim oklopom. U slučaju oštećenja paneli sa oklopom su lako zamijenljivi i mogu se ugraditi isti profili panela sa jačim sastavom oklopa. Tenk koristi i jači glatkocijveni njemački top Raihenmetal kalibra 120 mm sa svim modelima municije koja se koristi u tenkovima građenim po NATO standardima. Ovaj projekt modernizacije košta nešto više od 4 miliona dolara po tenku, što znači da će za potrebe modernizacije oklopnih jednica OS BiH biti potrebno izdvojiti cca 172 miliona USD, dakle nešto više od 20 miliona USD nego li iznosi ukupna kreditna linija u BiH koju sprovodi Turkish Zirat Banka.
Borbena upotrebljivost i mogućnost preživljavanja tenkova M-60T SABRA Mk. II na modernom bojištu je za 75% veća nego kod tenkova M-84 prve, druge i treće genracije koji se mahom koriste u zemljama okruženja. Brigada tenkova M-60T SABRA Mk.II OS BIH bi stoga bila najbolji garant suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, jer bi u pravom smislu te riječi predstavljala oružje strategijskog odvraćanja. Pored toga novi tenkovi bi zadovoljili i stroge NATO standarde koji jasno propisuju i vremenski resurs trajanja opreme.
Sa druge strane država Bosna i Hercegovina još uvijek nema državni suverenitet nad svojim nebom. Na konferenciji BRAAD-a (Balkanski regionalni pristup pitanjima kontrole i nadzora vazdušnog prostora – BRAAD Balcan Air Defence Aproach) u Albaniji 2011. godine ministri vanjskih poslova regiona su donijeli odluku da se izradi studija izvodljivosti zajedničke kontrole zračnog prostora iznad zemalja regiona među kojima je i BiH. Cilj BRAAD-a je da koordinira i olakša pristup regionalne saradnje u pogledu modernizacije sposobnosti protivvazdušne odbrane država na Balkanu, podstičući bolju interoperabilnost između tri države i NATO-a i omogući značajno smanjenje troškova ovim državama. U tom kontekstu Hrvatska se nameće kao zemlja članica NATO-a koja će kroz NATO program zaštite zračnog prostora vršiti kontrolu neba iznad BiH sa skoro neupotrebljivim borbenim avionima MiG-21 – 2000 Lancer. Direkcija civilne avijacije BiH je u novembru 2014. godine preuzela kontrolu zračnog prostora BiH do 10.000 metara i stvorila pretpostavke (radarska mreža i FAAR mreža) za vršenje i vojnih letova u cilju zaštite zračnog prostora. U tom kontekstu za potrebe RZ i PZO Oružanih snaga BiH potrebno je nabaviti adekvatne borbene avione za aktivno uključivanje u program kontrole zračnog prostora i iznad 10.000 metara.
Najpogodniji borbeni avion za zadatke kontrole zračnog prostora Bosne i Hercegovine, s obzirom na finansijske i druge mogućnosti, te infrastrukturne kapacitete RZ i PZO-a, jeste Češki laki dvosjedni višenamjenski borbeni avion Aero L-159 ALCA Advanced Light Combat Aircraft. Ovaj avion je proizveden je 2007. godine na bazi nekadašnjih školskih aviona Aero L-39 Albatros i predstalja kompromis između školsko-borbenog i lakog jurišnog aviona koji je kompaktibilan sa stadnardima NATO-a. Robusan, jednosavan za održavanje, sa dostatnim doletom i nosivošću ubojnog materijala, L-159 predstavlja idealno rješenje za potrebe RZ i PZO BiH, koje mora istovremeno vršiti izobrazbu pilota, čuvanje granica i otklanjanje prijetnje sigurnosti iz zračnog prostora. Avioni L-159 ALCA su opremljeni sa jednim modernim turbofan motorom Honeywell F124-GA-100 od 28 kN potiska u punom forsažu što im omogućava ostvarivanje max. brzine od 936 km/h (M=0.95). Imaju dolet od 565 km sa unutrašnjim rezervoarima i 1570 km sa dodatnim rezervoarima. Posjeduju sistem za kontrolu vatre i presretački radar malog opsega djelovanja (do 40 km) GRIFO F. Osnovno naoružanje im sačinjavaju dva topa Plamen PL-20 kalibra 20 mm, a mogu biti naoružani sa najsavremenijim raketama zrak zrak i zrak kopno američke proizvodnje među kojima su AIM-9L Saidwinder, AIM-132 ASRAAM kratkog dometa 16 odnosno 22 km, zatim raketama zrak kopno AGM-65 Maveric i AGM-88 HARM srednjeg dometa 45 km odnosno 60 km i laserski vođenim bombama GBU 10, 16, 23 i 27 Paveway I, II i III; običnim slobodno-padajućim bombama Mk. 82 i 84; kasetnim bombama CBU 27 i CBU 100 i nevođenim raketnim zrnima FAAR od 57 mm, sve u kombinaciji na 7 podvesnih tačaka u težinama do 4350 kg. Sa ovim avionima, Bosna i Hercegovina bi adekvatno pokrila kontrolu svog zračnog prostora i pridružila se nastojanjima NATO-a u zaštiti zračnog prostora alijanse sa stalnom dežurom od ukupno dva aviona u skladu sa standardima NATO-a.
Najoptimalnije rješenje za nabavku ovih letjelica je trgovinska razmjena sa Češkom, dugoročni kredit ili povlačenje sredstava od donatora ili fondova NATO-a. U prvoj fazi, za potrebe zadovoljavanja standarda NATO-a je potrebno nabaviti od 4 do 6 aviona koji sa naoružanjem koštaju od 15 do 17 miliona USD po letjelici što ukupno iznosi 68 odnosno 102 miliona USD. Eskadrila od 6 aviona je sasvim dovoljna da odgovori osnovnim zadacima u skladu sa NATO standardima, a u perspektivi Bosni i Hercegovini bi bilo dovoljno da ima 4 borbene eskadrile ovih aviona odnosno 24 aviona koja se mogu nabavljati etapno u skladu sa ukupnim finansijskim mogućnostima i sa propisanim razvojem oružanih snaga u skladu sa NATO standardima. Sa aspekta odnosa cijene i korisnosti letjelice, ovaj izbor predstavlja sasvim solidno rješenje, jer kao platforma može se čak upotrijebiti u združenim zračnim operacijama NATO-a, zbog mogućnosti nošenja raziličitog dijapazona ubojnog tereta.
Za modernizaciju oružanih snaga do 2025. godine Bosna i Hercegovina će morati da odvaja dva odsto bruto društvenog proizvoda, a moći ćemo da koristimo i fondove za moderniizaciju NATO-a. S obzirom na činjenicu da dosadašnji budžet od cca 420 miliona KM pokriva samo osnovne potrebe za plaćama i održavanjem opreme biće neophodno sprovesti smanjenje ukupnih kapaciteta i brojnog stanja oružanih snaga i ministarstva odbrane na brojku koja će nam omogućavati dostizanje standarda NATO-a u kapacitetu modernog naoružanja. Za otpuštene vojnike i službenike država mora obezbjediti zapošljavanje, a tu je još i održavanje kontigenta od 50 oficira koji se raspoređuju u komande NATO-a u Monsu, Izmiru, Norfolku i Napulju. Na raspolaganju NATO-u mora biti i 400 oficira za rotaciju, te određeni kontigent snaga za mirovne misije, a za potrebe NATO snaga za brzu reakciju biće neophodno poslati najmanje jedan pješadijski bataljon, dok će najmanje 4000 pripadnika OS BiH biti obučeno za vršenje mirovnih operacija svugdje po svijetu.
Velike promijene očekuju Oružane snage BiH na njihovom putu ka punopravnom članstvu u NATO-u, sa druge strane državna vlast mora učiniti sve kako bi obezbjedila potrebna sredstva za sve procedurom određene aktivnosti standardizacije po NATO sistemu, koje će u perspektivi koštati najmanje milijardu eura, a koja će se potrošiti u razdoblju od 5 do 7 godina. Ako korupcija u BiH za godinu dana pojede 1,2 milijarde KM, onda je jasno da od efikanosti izvršne vlasti i sudstva zavisi ukupna sigurnost građana Bosne i Hercegovine. Dakle, za pet do sedam godina Bosna i Hercegovina će zbog korupcije izgubiti 8,4 milijarde KM iz javnih prihoda, a tranzicija u NATO će u istom periodu koštati nešto više od 2,4 milijarde KM. Na potezu je izvršna i sudska vlast u BiH koja mora obezbjediti veći nivo zaštite od korupcije, uvesti zemlju u NATO i stvoriti siguran ambijent za sve građane Bosne i Hercegovine.